O Međugorju

Župa Međugorje nalazi se u Hercegovini, 25 km jugozapadno od Mostara. Cijelu ovu regiju naseljavaju Hrvati koji su kršćanstvo primili prije više od 13 stoljeća. U povijesnim dokumentima, ovo naselje je prvi put pomenuto 1599. godine. Sadašnja je župa utemeljena 1892. godine, a posvećena je Sv. Jakovu Apostolu, zaštitniku hodočasnika.

Do 24. lipnja 1981. godine, Međugorje je živjelo kao i sva ostala sela ovog kraja: ljudi su radili na zemlji, uzgajali su duhan i imali vinograde, proizvodili vino i povrće kako bi imali dovoljno za skroman život svojih obitelji. Zbog društvenih okolnosti, mnogi su otišli u svijet: preko oceana i u zapadne europske zemlje, kao i u druge gradove u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

24. lipnja 1981. godine, oko 6 sati poslije podne, šest mladih – Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović ugledali su na brdu zvanom Crnica, nekoliko stotina metara iznad mjesta zvanog Podbrdo, mladu ženu sa djetetom u rukama, koja im je rukom dala znak da joj priđu. Iznenađeni i preplašeni nisu joj prišli.

Sljedećeg dana, 25. lipnja 1981. godine, u isto vrijeme, njih četvero, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković i Ivan Dragičević, osjetili su snažnu potrebu da se vrate na mjesto gdje su vidjelu osobu dan prije koju su prepoznali kao Gospu. Marija Pavlović i Jakov Čolo su im se pridružili. Grupa vidioca iz Međugorja je formirana. Molili su se i razgovarali s Gospom. Iz tog razloga se 25. lipanj slavi kao obljetnica ukazanja. Prema svjedočenju vidioca, od toga dana svakodnevno su imali ukazanja, kao grupa i pojedinačno, gdje god da su se nalazili. Milka Pavlović i Ivan Ivanković nikad više nisu vidjeli Gospu.

Trećeg dana ukazanja, 26. lipnja 1981. godine, Gospa je prvi put pozvala na mir riječima:
"Mir, mir, mir – i samo mir! Mir mora zavladati između Boga i čovjeka, a i između ljudi!"

Privučeni Gospinim ukazanjima i porukama, ljudi su se – prvo župljani, a potom i oni iz susjednih sela, i cijelog svijeta – počeli okupljati i moliti.

Progoni vidjelaca, njihovih roditelja i rodbine, župljana i svećenika, pa čak i hodočasnika počeli su odmah nakon prvih ukazanja. Vidioci su privođeni na policijska saslušanja i psihijatrijske preglede, ali je uvijek bilo utvrđeno da su zdravi. Isti zaključak je donesen i nakon ostalih pregleda kojima su podvrgnuti tijekom sljedećih godina.